Urološka ordinacija "Durmitorska"
Populacija starijih muškaraca se povećava. Danas se problemima, koji su nekada „ignorisani“, kao sastavni deo starenja, poklanja velika pažnja
Testosteron (T) je tako dospeo u centar zbivanja: Jedan broj lekara smatra da je T „eliksir“ za starost
Drugi, tradicionalni skeptici, smatraju da još nisu poznate sve opasnosti terapije T
Testosteron u krvi i tkivu prostate i starenje
Serumski T se kod muškarca svake godine smanjuje za 2%–3% . Međutim, proces rasta BHP se nastavlja; korelacija između nivoa serumskog T i veličine prostate nikada nije nađena. Kod muškarca je glavni androgen u tkivu prostate dihidrotestosteron (DHT); nivo DHT u prostati je 10 puta viši nego nivo T u tkivu prostate.
Tradicionalni stav u vezi terapije testosteronom i simptomima BHP/LUTS
Danas na većini preparatima T stoji upozorenje da terapija T može da poveća rizik od nastanka BHP i akutne retencije urina. Ova zabrinutost je bazirana na istorijskim studijama koje su potvrdile vezu između T i rasta prostate. Kod muškaraca sa kasnim HG je, takođe, pretpostavljeno da nadoknada T dovodi do povećanja prostate i pogoršanja simptoma LUTS. Međutim, danas se zna da su glavni pokretači rasta prostate T i DHT koji se nalaze u velikoj količini u tkivu prostate i da oni ne zavise od nivoa T i DHT u krvi.
Osim toga, danas se zna da je prostata relativno neosetljiva na promene u koncentraciji androgena kod zdravih ljudi, zato što su svi androgeni receptori (AR) u prostati zasićeni androgenima. Kod ljudi sa kasnim HG tokom terapije testosteronom, PSA u početku raste, a kada nivo T premaši 8 nmol/L, dostiže plato i ne menja se sa daljim porastom T u serumu. Ni druge studije nisu pokazale da tokom terapije testosteronom dolazi do rasta prostate i PSA kod ljudi sa kasnim HG:
Zbirni rezultati 14 kliničkih studija vođenih od 1992- 2015 su pokazali da je promena simptoma pri mokrenju (IPSS) bila ista kod ljudi sa TRT i kod onih koji su primali placebo; da TRT ne pogoršava LUTS kod ljudi sa kasnim HG
Estrogeni su, kao i androgeni, neophodni za rast, razvoj i funkcionisanje prostate. Takođe, kod stanja kao što su BHP i karcinom prostate, estrogeni značajno utiču na nastanak i razvoj ovih bolesti. Estradiol (E2) je najpotentniji estrogen kod muškarca, važan za mnoge procese, u koštanom, masnom tkivu, koži, metabolizmu masti i snažan pokretač proliferacije u prostati. Kod muškarca se najveći deo cirkulišućeg E2 stvara aromatizacijom T, uglavnom u masnom i mišićnom tkivu, dok se oko 20% sekretuje iz Lajdigovih ćelija testisa. Svoje dejstvo E2 ostvaruje preko dve vrste receptora: ER-α, koji podstiču proliferaciju i ER-β, koji inhibiraju proliferaciju ćelija u prostati.
Kao i kod androgena, tokom starenja dolazi do akumulacije estrogena u tkivu prostate; koncentracija estrogena u tkivu prostate ne zavisi od koncentracije estrogena u serumu.